Santiago Cirugeda

, subverzivni arhitekt iz Sevilje, posvetio je svoju karijeru ponovnom osvajanju gradskih prostora za javne potrebe.

U Španjolskoj,

pogođenoj surovom stvarnošću, gdje se država povukla i gdje

je ostalo 500 tisuća praznih zgrada

, “ljudi rade po svom”, kaže Cirugeda. “U kriznim vremenima, ljudi se slože oko nalaženja zajedničkih rješenja”.

Budući da ima iskustvo u urbanom planiranju i zakonodavstvu,

Santiago Cirugeda se ne boji “okupirati” ili skvotirati napušteni prostor i

, koristeći svoje pravno znanje,

omogućiti društvenu gradnju.

“Samo-izgradnja nije legalno dopuštena u Španjolskoj pa svaki arhitekt koji se hvata u koštac s ovim problemom mora preuzeti građansku i kaznenu odgovornost”

, kaže Cirugeda, referirajući na logističke probleme s kojima se suočava radeći na rubu zakona.

Ključ

njegovog uspjeha i njegove arhitektonske prakse,

Recetas Urbanas

(Urbani Recepti),

je

kolektivni proces samo-gradnje

i okupljanja ljudi u radu na ostvarenju zajedničkog cilja.

“Ponekad radimo nezakonite stvari, ali ne činimo nikome nažao. Naprotiv, većini ljudi radimo na njihovu dobrobit.

Odluka da se radi ilegalno znači primijeniti različite pristup

e”, fleksibilan je Cirugeda.

Njegove zgrade su često izgrađene na brzinu, to su instant- mobilne konstrukcije napravljene od recikliranih materijala. Te

kuće nastaju kao odgovor na hitne potrebe korisnika, a pritom je u drugom planu estetika

. Cirugeda je svjestan kometara da su njegove kuće ružne: “kažu da su moje kuće zanimljive, ali ružne. Tko nema ružnog prijatelja?!”

Takva je i

“arana”

, konstrukcija u obliku pauka koja je glavno obilježje samoizgrađenog cirkusa i umjetničkog prostora

La Carpa

. Nepravilnosti su djelomice posljedica same izgradnje i korištenja jeftinog ili potpuno besplatnog materijala koji je izdržljiv i jednostavan za gradnju.

Za Cirugedu

projektiranje je često usklađivanje dostupnih materijala s vještinama izvođača

. Ključ je da na kraju zgrade imaju društvenu funkciju, koju je suvremena arhitektura izgubila iz vida svojom opsjednutošću estetikom, smatra Cirugeda.

U dokumentarcu. kamera ga prati u trenutku kada preuzima najveći zadatak do tada: dok pregovara s vlastima da dopuste njegovom kolektivu National Architects’ Collective da

napuštenu tvornicu cementa preobrazi u živi centar kulture

.

Autorica filma je

Ana Naomi de Sousa

.