Hüttenpalast（木屋宫殿酒店）

Kampiranje pod betonskim krovom

Kampiranje pod betonskim krovom

Kreuzkölln

relativno je novi naziv za sjeverni dio berlinske četvrti

Neukölln

, onaj dio koji graniči s

Kreuzbergom

. Zadnjih godina četvrt u kojoj su prevladavali imigranti naselio je veći broj mladih umjetnika i studenata pa je tako Kreuzkölln postao jedno od trendi mjesta u Berlinu. Popularna estetika zapuštenog i propadanja prisutna je na ulicama te četvrti, ali pravi razlog njene popularnosti zapravo su još uvijek relativno niske cijene najma.

Sa sve većom popularnošću Kreuzkölln privlači i kapital pa mnogi promjene u četvrti vide kao dio procesa gentrifikacije. I same dio umjetničke populacije koja je četvrt učinila popularnom,

Silke Lorenzen

i

Sarah Vollmer

otvorile su hotel koji, prema njihovim riječima, spaja prošlost i sadašnjost mjesta te bi trebao izbjeći tipične optužbe za gentrifikaciju koje turistička industrija često dobiva.

Hüttenpalast

,

u doslovnom prijevodu

Koliba-palača

, je koncept hotel otvoren ovoga ljeta u prostoru

napuštene tvornice usisavača

. Specifičnost tog hotela je to što je smještaj u njemu pretežno organiziran u starim kamp kućicama i kolibama smještenim u 200 kvadratnih metara nekadašnje glavne tvorničke hale.

Oprema hotela, tj. kamp kućice i kolibe nabavljene su preko interneta ili na raznim sajmovima starih stvari. Prevladavaju kamp kućice proizvedene u

Istočnoj Njemačkoj

pao i one pridonose kompleksnoj povijesti tog hotela. Jedna od koliba u tom kampu na zatvorenom izgrađena je od ostataka recepcije tvornice u kojoj je hotel sada smješten. Tako su

Lorenzen

i

Vollmer

uspostavile vezu prošlosti i sadašnjosti samog prostora.

Uz primamljivi retro dizajn koji evocira njemačke građanske stilove od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća, cijeli koncept veže se na omiljenu razbibrigu Nijemaca –

Schrebergartenglück

. Riječ je o provođenju slobodnog vremena u malim vrtnim parcelama u sklopu velikih parkova. Isti ugođaj, možda s trunkom ironije, svojim gostima omogućava i

hotel Hüttenpalast

. Među kamp kućicama i kolibama u velikoj tvorničkoj hali nalazi se i tipičan vrtni namještaj, klupice i stolići, na kojima se gosti mogu opustiti, pa čak i u kućnim papučama tijekom cijele godine. Vlasnicama je plan izgraditi i saunu na otvorenom, tj. pod betonskim nebom tog neobičnog kampa.

Da bi hotel zaživio ne samo kao okupljalište stranaca koji su u posjetu gradu, Lorenzen i Vollmer angažirale su mnoge lokalne umjetnike u njegovu nastanku. Tako je Hüttenpalast zapravo poslužio kao platforma za okupljanje mladih kreativaca, stanovnika Kreuzköllna, a po otvaranju je postao i njihovo omiljeno okupljalište. I to ne samo u baru hotela, nego su neki od lokalnih stanovnika, s obzirom na relativno prihvatljive cijene od 30€ po krevetu za noć, izrazili želju da provedu par dana kampirajući u svom susjedstvu.

Ipak, posjetitelji su pretežno noviji stanovnici Kreuzköllna. Onim starijim, siromašnim ruskim i turskim imigrantima koji su donedavno bili tipični stanovnici četvrti, Hüttenpalast izgleda kao glasnik novog kapitala zbog kojega je većina njih prisiljena odseliti se u slamove koji se stvaraju na periferiji Berlina. Tako je ovaj zanimljivi projekt istovremeno primjer investicije koja uzima u obzir lokalno stanovništvo i uvjete, ali i dio procesa gentrifikacije Kreuzköllna.

Što neki od starijih stanovnika Neuköllna misle o studentima, umjetnicima i strancima koji su zaposjeli četvrt, pogledajte u ovom provokativnom, ali i samo-kritičnom

filmu Mattiasa Merklea

.